Nauči osnove dubokog učenja kroz 5 interaktivnih koraka — bez matematičkog predznanja.
Neuronska mreža je računalni sustav inspiriran načinom na koji neuroni u mozgu prenose i obrađuju informacije. Koristi se u prepoznavanju slika, obradi govora, prijevodu teksta, medicinskoj dijagnostici i tisućama drugih primjena. Ovaj interaktivni vodič objašnjava kako ona funkcionira — od osnovnog neurona do procesa učenja — bez potrebe za matematičkim predznanjem.
Umjetni neuron prima jedan ili više ulaznih podataka, množi ih s težinama, zbraja rezultate, dodaje bias i propušta kroz aktivacijsku funkciju. Težine određuju koliko je svaki ulaz važan, a bias omogućuje neuronu da se aktivira i kada su svi ulazi nula. Skup takvih neurona složenih u slojeve čini neuronsku mrežu.
Forward pass je proces u kojem ulazni podaci putuju kroz mrežu sloj po sloj od ulaza prema izlazu. Svaki neuron obradi signal i proslijedi ga dalje. Na kraju izlazni sloj daje predviđanje — na primjer, koje je životinja na slici, ili je li email spam. Forward pass se odvija i za vrijeme treniranja i za vrijeme korištenja mreže.
Mreža uči kroz proces koji se zove backpropagation (propagacija greške unatrag) u kombinaciji s gradient descentom. Mreža počinje s nasumičnim težinama, napravi predviđanje, izmjeri koliko je predviđanje pogrešno (loss funkcija), a zatim prilagodi svaku težinu u smjeru koji smanjuje grešku. Ovaj proces se ponavlja tisuće do milijuna puta na velikim skupovima podataka.
Ovisi o problemu. Za jednostavne zadatke (klasifikacija s malo klasa) dovoljna je mreža s 1–2 skrivena sloja i 16–64 neurona po sloju. Za prepoznavanje slika ili obrade prirodnog jezika koriste se mreže s milijunima do milijardi parametara.
Duboko učenje (deep learning) je podskup strojnog učenja koji koristi neuronske mreže s više skrivenih slojeva. "Duboko" se odnosi na broj slojeva — mreže s 3+ skrivena sloja smatraju se dubokim. Moderni AI sustavi poput GPT-4 ili Stable Diffusion su primjeri dubokih neuronskih mreža.
Overfitting se događa kada mreža "zapamti" podatke za treniranje umjesto da nauči opće uzorke. Takva mreža izvrsno radi na podacima koje je vidjela, ali loše na novim podacima. Rješenja uključuju dropout, regularizaciju, više podataka ili manju mrežu.
Najpopularnije su PyTorch (Meta) i TensorFlow/Keras (Google), obje za Python. Za početnike je Keras najjednostavniji ulaz. PyTorch dominira u istraživanjima, dok se TensorFlow često koristi u produkcijskim sustavima.
Learning rate (η) kontrolira veličinu koraka pri ažuriranju težina. Previše visok learning rate uzrokuje nestabilno učenje — loss "skače" i mreža ne konvergira. Previše nizak je spor. Moderni optimizatori poput Adam automatski prilagođavaju learning rate za svaku težinu zasebno.